Izazivanje društvene stvarnosti

arhitekt Maroje Mrduljaš
razgovarale Mia Roth-Čerina, Mira Stanić

 

Razgovarali u Zagrebu 20. srpnja 2016.

 

Maroje Mrduljaš je arhitekt i kritičar arhitekture i dizajna koji je u proteklih petnaestak godina ostavio značajan trag u oblikovanju, čitanju i recepciji hrvatske i regionalne arhitektonske i dizajnerske scene. Usporedo sa zapaženim sudjelovanjem na arhitektonskim natječajima, razvija intenzivnu publicističku i uredničku aktivnost u časopisima Čovjek i prostor i Život umjetnosti, a od 2005. djeluje u časopisu Oris. Posredstvom predavanja, članaka, izložaba i knjiga postao je i posrednik afirmacije hrvatske moderne i suvremene arhitekture u međunarodnom kontekstu. Izuzetan je doprinos više međunarodnih istraživačkih projekata koje je postavio kao opsežne teorijske, kustoske i publicističke poduhvate usmjerene na rasvjetljavanje odnosa arhitekture i društva u razdoblju socijalizma u regiji bivše Jugoslavije i srednjoistočne Europe. Razgovarali smo o različitim područjima njegovog djelovanja povezanih izraženim interesom za kapacitet arhitekture i dizajna da transformiraju društvenu stvarnost.

 

ORIS — Proteklih 15 godina aktivno pratite razvoj dizajnerske scene u Hrvatskoj, u kojoj se u tom periodu događa i institucionalna konsolidacija, ali i promjene u pozicijama dizajnera. Takva je situacija s grupom Numen s kojom surađujete, a koja iz pozicije alternative postupno postaje etablirana praksa.

 

Maroje Mrduljaš — Moj aktivni ulazak u polje dizajna događa se kroz niz od 5 kolumni za časopis Čovjek i prostor, koje početkom 2000-tih pišem u suradnji s Nikolom Radeljkovićem i Svenom Jonkeom iz grupe Numen / For Use s kojima tada dijelim životni i radni prostor. Njihova tadašnja istraživanja i moj rad na povijesti moderne arhitekture – koji nastaje u suradnji s Marijanom Hržićem za potrebu pripreme nastave urbanizma na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu – pokušavamo pretočiti u didaktičko znanje, i radi sebe i radi drugih. Argumentacija se razvija kroz projektantske uvide i problemski pristup koji se oslanja uglavnom na klasike modernog i suvremenog produkt-dizajna i samo nekoliko radova grupe Numen / For Use. Iako ja dolazim iz arhitekture, nije bilo posebno teško ovladati temom jer smo polazili od zajedničkih vrijednosnih pozicija, osobito racionalnosti i funkcionalnosti.